Bajke – povratak izgubljenom govoru

Jedan od pedagoških ciljeva i veliki izazova za učitelje je prenijeti djeci da je svijet dobar i prožet smislom, a život vrijedan truda. Bajke, kao dio naše pripovjedačke kulture, odlične su za ispunjavanje tog cilja. Djeca trebaju bajke jer su bajke plemenita njega dječjeg života i utječu na cjelokupnu osobnost djeteta. Upotreba jezika kod današnje djece je sve manje kreativna, jezik se svodi na puku informaciju, a bajke su izvrstan predložak za razvoj govora, jer i slušanje je dio govora. 

Učenicima često čitam i pripovijedam bajke, a obilježavanje Svjetskog dana pripovijedanja naša je tradicija. Prvašići su slušali bajku „Lončiću kuhaj“, crtali likove i simbole na dlanu, a lonac ih je inspirirao  za kreiranje vlastite bajke. Drugašićima sam pripovijedala bajku Zlatni ključić, a učenici su morali zamisliti i nacrtati koje divne stvari je ugledao dječak u ormaru. U jednom razgovoru s trećašima sam saznala da velika većina nije čula ili se ne sjeća Kraljevne na zrnu graška. Prije pripovijedanja učenici su pogađali koji predmet se nalazi u drvenoj škrinjici. Nakon pričanja učenici su po principu „manje je više“ crtali važne dijelove bajke i slavne madrace. Četvrtašima sam pripovijedala legendu Crna kraljica, a učenicima su u mislima šetali slikom i sudjelovali u aktivnosti „Baci kocku i prepričaj, glumi, čitaj…“. Osim navedenih aktivnosti puno smo razgovarali i jezično se igrali.

U bajkama su uživale i naše učiteljice razredne nastave za koje sam pripremila i jedno kratko predavanje o tome zašto su bajke bitne. Bajke, osim što njeguju, oplemenjuju i zabavljaju, vraćaju nas izgubljenom govoru. I nisu zastarjele, iz tradicije upućuju nas u budućnost, a život čine ljudskim.

Zato: čitati i  pripovijedati bajke (priče, legende) djeci treba svakog dana, ujutro, navečer, radnim danom, vikendom…

Fotografije pogledajte ovdje.

Vaša školska knjižničarka

Objavljeno 21. svibnja 2026.